Pismo mom sinu   

Drago moje dijete, moje najmlađe, moje nedovršeno srce. Nijedan dan nije prošao otkako te nema, a da nisam u mislima razgovarala s tobom. Pitam te kako si. Jesi li našao mir. Je li tamo gdje si sada svjetlije nego ovdje bez tebe. Znam da si bio umoran, iako si bio mlad. Znam da je nešto u tebi puklo tiho, bez glasa, dok su svi mislili da si jak Ja. tvoja majka, nisam to vidjela. Nisam znala i to mi para srce. Ne zato što mislim da si me izdao, nego zato što osjećam da sam ja iznevjerila tebe. Ali znao si da te volim. Znao si to, zar ne? Zato ti danas ne pišem da te pitam: Zašto? Ne tražim objašnjenje, jer ga ne bi bilo-ni da si mi pokušao objasniti. Danas ti pišem da ti kažem: Još si ovdje. U mojoj tišini. U svakom dahu tuge. U svakom osmijehu koji si natjeran, ali ponekad dođe iskreno-kad se sjetim tvog glasa. Nikad nisam prestala biti tvoja majka. Samo sam sada ona koja te više ne može zagrliti, ali te svakog dana grli mislima i kada te svi zaborave. Ja ću i dalje biti ona koja tvoje ime nosi u sebi kao molitvu.

Pogreb našeg dragog sina bit će u ponedjeljak 4. kolovoza 2025. u 13:00 sati na groblju u Lučkom.

Voli te. Bez kraja. Bez uvjeta. Bez Pitanja. Tvoja Mama te ostala tugujuća rodbina i prijatelji.